Prvi u Hrvatskoj izveli inovativan zahvat: Udarom na hormon gladi protiv prekomjerne težine

U Kliničkom bolničkom centru Rijeka prvi put u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe izveden je inovativan endoskopski zahvat ablacije sluznice fundusa želuca kod dvije pacijentice s prekomjernom tjelesnom težinom. Riječ je o minimalno invazivnoj metodi koja se provodi endoskopski, bez kirurškog reza, a cilj joj je smanjenje apetita i poticanje gubitka tjelesne mase putem modulacije želučanih živčanih signala.

Zahvate je izveo multidisciplinarni tim Odjela za gastroenterologiju KBC-a Rijeka pod vodstvom prof. dr. Gorana Hausera, gastroenterologa i predstojnika Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka. U izvođenju zahvata sudjelovali su i dr. Domagoj Mičetić te medicinska sestra Katarina Karlović uz podršku anesteziološkog tima predvođenog dr. Nedžadom Bašagićem. Postupak se provodi u okviru programa endoskopske barijatrijske terapije, a novom metodom KBC Rijeka omogućuje sveobuhvatnu skrb u liječenju debljine, piše Novi list.

– Ova metoda predstavlja važan iskorak u liječenju pacijenata s pretilošću, osobito onih koji nisu kandidati za kirurške zahvate ili žele manje invazivnu opciju. Ablacijom želučane sluznice u području fundusa postiže se smanjenje proizvodnje hormona gladi, grelina, čime se prirodno smanjuje apetit i unos hrane, pojašnjava Hauser.

Individualni rizik

Zahvat je protekao uredno, a obje pacijentice, prema Hauserovim riječima, dobro su se oporavile te su drugog dana otpuštene kući uz uobičajene postproceduralne preporuke. Kako ističe predstojnik riječke Klinike za internu medicinu, uvođenjem ove metode KBC Rijeka potvrđuje svoju ulogu pionira u primjeni inovativnih tehnika u području gastroenterologije i barijatrijske medicine.

– Kandidati za endoskopsku ablaciju sluznice fundusa želuca najčešće su odrasli pacijenti s prekomjernom tjelesnom masom ili umjerenim stupnjem debljine, uglavnom s indeksom tjelesne mase između 30 i 40 kg/m2. U određenim situacijama, primjerice kod pacijenata s indeksom tjelesne mase od 27 do 30 kg/m2 i prisutnim znakovima metaboličkog sindroma poput predijabetesa, hipertenzije ili dislipidemije, zahvat se može razmatrati kao način poboljšanja metaboličkog profila. U bolesnika s BMI-jem većim od 40 kg/m2 ablacija može služiti i kao priprema za kirurško liječenje debljine, osobito kada je potrebno postići početni gubitak težine kako bi se smanjio perioperativni rizik. Najčešće se zahvat izvodi u osoba između 18 i 65 godina, uz individualnu procjenu rizika kod starijih bolesnika. Prije postupka treba isključiti kontraindikacije poput veće hiatalne hernije, teškog refluksa, aktivne ulkusne bolesti, infekcije Helicobacter pylori ili anatomskih promjena fundusa nakon ranijih operacija, naglašava Hauser.

Oporavak nakon ablacije sluznice obično je brz i bez većih tegoba. Tijekom prvih dana pacijenti mogu osjećati blagu do umjerenu nelagodu u gornjem dijelu abdomena i povremenu mučninu, što se najčešće povlači unutar 48 sati. Prehrana u početku uključuje bistre tekućine, nakon čega se kroz idućih nekoliko dana postupno prelazi na proteinske napitke i juhe. U drugom tjednu uvodi se kašasta hrana, a tijekom četvrtog do šestog tjedna mekana, lako probavljiva prehrana. Nakon otprilike mjesec i pol, pacijent se može vratiti uobičajenoj prehrani, ali uz naglasak na male i česte obroke, izbjegavanje gaziranih pića, slatke hrane i alkohola te s dovoljno proteina u svakodnevnom jelovniku. Preporučuje se umjerena tjelesna aktivnost od drugog tjedna, s postupnim porastom intenziteta tijekom sljedećih tjedana.

Termičko djelovanje

Uspjeh postupka uvelike ovisi o suradljivosti, stoga je ključno redovito multidisciplinarno praćenje, uključujući nutricionista i liječnika, kako bi se održao stabilan obrazac prehrane i ponašanja.

– Sama metoda endoskopske ablacije sluznice fundusa temelji se na preciznom uklanjanju površinskog sloja želučane sluznice u području koje anatomski sadrži najveću koncentraciju stanica odgovornih za lučenje grelina koje su, smještene gotovo isključivo u fundusu želuca. Ablacija se provodi kontroliranim termičkim djelovanjem, pri čemu energija ostaje ograničena na sluznicu i ne oštećuje dublje slojeve stijenke želuca. Nakon što dođe do odumiranja sluznice, tijekom procesa cijeljenja formira se nova, regenerirana površina, koja međutim ne vraća izvoran broj funkcionalnih grelin-producirajućih stanica. Posljedica je trajno sniženje razine grelina u cirkulaciji, što smanjuje osjećaj gladi, produljuje sitost i vodi ka manjem unosu hrane. Kliničke studije bilježe sniženje grelina između 25 i 45 posto, što se odražava na stabilan, postupni gubitak tjelesne mase tijekom prvih mjeseci nakon zahvata, ističe Hauser.

Povratak težine rijedak u prvih godinu dana

Što se tiče dugoročne učinkovitosti ove metode, Hauser tvrdi kako dostupni podaci pokazuju da je recidiv, odnosno povratak većeg dijela izgubljene težine, relativno rijedak u prvih godinu dana, osobito uz adekvatnu prehrambenu potporu.

– Međutim, s vremenom se dio funkcije sluznice može obnoviti, što dovodi do blagog porasta grelina tijekom razdoblja od 12 do 18 mjeseci. Gubitak težine može se djelomično nadoknaditi kod 10 do 20 posto pacijenata nakon prve godine, a taj se postotak može povećati na oko 30 posto tijekom dvije godine, ponajviše u onih koji se ne pridržavaju preporučenih promjena životnih navika. Za razliku od intragastričnih balona, kod kojih se učestalo javlja brz povrat težine nakon uklanjanja, ablacija sluznice pokazuje stabilnije rezultate upravo zato što ne izaziva »rebound« porast grelina. Ako je potrebno, zahvat je tehnički moguće ponoviti nakon najmanje godinu dana, objašnjava Hauser.